„Baš nam je ova godina prijestupna.
Trebalo bi ju prestupiti. Ali to tak ne ide. Najteže bitke za najbolje vojnike.
A to smo sad svi. Svatko na svoj način je čvrsta karika u kolektivnom lancu
odgovornosti i brige jedni za druge. U tom lancu ima jedan sustav, koji ne
smije proći ispod radara, još jedan sustav koji povrh zdravstva, policije,
civilne zaštite, vatrogasaca… radi po danu, po noći, subotom, nedjeljom,
blagdanom, praznikom. Sustav socijalne skrbi, ustanove socijalne skrbi.
Tko su oni? Domovi za djecu s
problemima u ponašanju i teškoćama mentalnog zdravlja, Domovi za djecu bez odgovarajuće
roditeljske skrbi, Centri za pružanje usluga u zajednici, Domovi za osobe s
tjelesnim, intelektualnim i osjetilnim oštećenjima, Domovi za psihički bolesne
odrasle osobe, Domovi za starije i nemoćne, Obiteljski domovi… Stotine su tih
ustanova. I puni su djece, bolesnih, nemoćnih, starijih, ljudi u potrebi.
Mi smo oni koji su preuzeli skrb o
djeci. Deset nas je domova za djecu i mlade s problemima u ponašanju kojima je
osnivač Republika Hrvatska: Karlovac, Zagreb, Osijek, Split, Zadar, Rijeka,
Pula, Ivanec, Mali Lošinj, Bedekovčina. Domovi za odgoj, Odgojni domovi, Centri
za pružanje usluga u zajednici…
Tko tu sve radi? A tko sve ne…
odgajatelji, kuhari, računovodstveni djelatnici raznih profila, spremačice,
medicinske sestre, vozači, kućni majstori, socijalni radnici, socijalni
pedagozi, psiholozi…
Svatko daje svoj doprinos da bi cijela
stvar funkcionirala i da djeci koja su nam povjerena na čuvanje i odgoj ne bi
ništa nedostajalo.
No, u tom našem mikrosustavu ima
kategorija koja radi 0/24, 7/7, 365 dana u godini, a u ovoj koju treba
prestupiti i 366 dana.
Odgajatelji, socijalni radnik,
socijalni pedagog i psiholog ustanove. Ova kategorija ljudi nosi odgojnu
komponentu skrbi. Ja ću reći onu najtežu jer se u njoj očekuje promjena.
Što inače a što sada znači biti
odgajatelj u domu za odgoj? Isto što i kad nema epidemije.
Samo sada uz dodatne obaveze, dodatnu
odgovornost, dodatni stres i dodatnu količinu nevjerojatne ljubavi prema poslu
u periodu kada je sve, baš sve rizično i nesigurno. Odgajatelj je prva osoba
koju vidiš u danu, jer te probudi, i zadnja koju vidiš jer te spremi na spavanje,
odgajatelj je osoba koja ti daje doručak, ručak i večeru, odgajatelj je osoba
koja sad s tobom sjedi ispred televizora i savladava nastavu na daljinu, uči s
tobom matematiku, materijale i robu, kemiju, fiziku o kojoj možda pojma nema
ali ju je zbog tebe išao naučiti i non stop se informira kako da se prilagodi
da tebi bude lakše nešto savladati, odgajatelj će te i upozoravati, opominjati,
zahtijevati, ali i pohvaliti, nagraditi, utješiti, znat će o tvojim ljubavnim
jadima, o najintimnijim problemima, zna kako ti se zovu svi nastavnici,
razrednici, stručni suradnici u školi, članovi obitelji, zna i koga više voliš,
tko ti ide na živce, ima sve brojeve telefona tebi važnih ljudi a s nekima je i
u viber grupama… Ček malo, kome je ova uloga najsličnija? Sve ovo. Roditelju.
Odgajatelj je tvoj zamjenski roditelj
dok si tu gdje jesi. I znate što, klinci to znaju. Zato sada, u ovim teškim
vremenima, kad možda svi očekuju da ta djeca po tim nekim domovima, za koju
često čujemo da se govori da su „zločesta i neodgojena“ rade svi kojekakve
dodatne probleme. Ne. Znate zašto? Jer ovaj „zamjenski“ heroj dobro radi svoj
posao.
Djeca. Često se čuje da su to
najosjetljivija društvena kategorija, zato što to tako i je. Nemojmo zaboraviti
na sve ove ljude koji su isto sada na prvoj liniji, prvoj liniji obrane za
sigurnost i dobrobit sve djece koju zbrinjava sustav socijalne skrbi. Ja
sigurno neću, iznimno sam ponosna na svoj kolektiv.
Ima jedna poslovica „Sve velike stvari
na ovom svijetu događaju se jer netko čini više nego što može“.
Eto tako ja njih vidim.
#ostanidoma Mi jesmo!“
(Objavila: Tamara Kotarski, izvor:
https://m.facebook.com/story.php?story_fbid=2495305490719632&id=1889382367978617?sfnsn=mo
)
Da ne zaboravim: I ja sam iznimno ponosna na svoj kolektiv!
Tamara Kotarski